ID 100128295

Naš život po meri informatičkog društva

Današnje vreme možemo okarakterisati kao informatičko, a pred nama je tek nadolazeća era informacija, koja neminovno nosi i svoje posledice. Na početku bi trebalo da stoji jedno alarmantno upozorenja na same produkte tehnonauke. To je jedna široka i ozbiljna tema, i ukazuje na suprotnost imeđu razvoja i propadanja.

S obzirom da živimo u vremenu ekspanzije informacija, u suštini je reč o odnosu tehnologije, društva i kulture. U prošlosti su industrijski proizvodi, poput gvozdene rude ili žitarica bili na snazi, međutim, danas glavni proizvod čine informacije. Na snazi je sve više proizvodnja znanja i zabave, sistemsko obrazovanje i potrošnja, a sve manje klasična industrijska proizvodnja.

Informaciono društvo se ne može posmatrati samo kroz upotrebu i širenje personalnih računara, već su same promene koje su nastale mnogo šire. Npr., danas su ideje te koje dovode do pada režima, a ne oružje. Ideje i vizije su ono što dovodi do pobuna i seoba naroda. Ideje i informacije su danas protočnije nego ikada, ali naravno to ima i svoje posledice. Usled toliko toga postajemo zbunjeni i nejasnog identiteta. Toliko je simbola i znakova, da je neophodno da se preorganizujemo i budemo mnogo fleksibilniji.

Ono što sve više stupa na snagu, je instant kultura. Ona je neminovna usled same brzine života. Današnjem potrošačkom društvu, prodaje se brzina u raznoraznim oblicima. Pod tim se podrazumevaju rešenja i proizvodi koji se dobijaju na ekspres način. U igri su svi mogući načini uvlačenja u takav stil života. To su uglavnom kratke efektne propagandne poruke, koje nam skoro za sve nude gotova rešenja. Široka je paleta proizvoda, od brze hrane, kurseva (npr., da strani jezik savladamo za mesec dana), obuka za raznorazne veštine i zanate, module pri master studijama, lektire koje se sažimaju u enormno skraćenoj verziji, popularnu literature koja kroz par stotina strana nam pojašnjava neke životne istine (npr., popularna psihologija), gradnju brzih montažnih kuća, ekspresna dostava, itd.

Nude nam se multimedijalni sadržaji u paketu. Konstantno smo pod smo uticajem kablovske televizije, brze konekcije i globalnog umrežavanja. Na taj način gotovo na svakom koraku postajemo podčinjeni instant rešenjima, pa i instant životu. Zavisni smo od tehnike i opterećeni njom. Smena određenih proizvoda je toliko rapidna da ne stižemo ni da ispratimo datu stvar, a već se pojavi neka nova.

Urbani gradovi sve više liče jedni na druge, jer svi neminovno podležemo istoj priči. Takođe, i međuljudski odnosi sve više bivaju u instant pakovanjima, kroz poruke, četove, mejlove …

Ono što se deslilo, je to da globalizacijom putuje štošta, od informacija, proizvoda, resursa. Sve se to ne dešava više duž prostorne ose, već možete biti bilo gde, a isto vam biti dostupno za tren.

Putem televizije kao jednim od najuticajnijih kanala oblikovanja šire javnosti, ulazi se u kućni prostor, kroz informisanje i zabavu, a samim tim i inficira u potpunosti privatni prostor.

Problem biva samo sortiranje informacija, pravljenje selekcije između bitnog od nebitnog, jer se i vreme ubrzalo, a međuprostori se potpuno ispunjavaju kojekakvim sadržajima. Bivamo zaneseni tolikom količinom informacija da gotovo zaboravljamo na sebe, i ličnu filtraciju. A ono što nas posebno oblikuje u ovako uređenom društvu je konkurencija. Usled jedinstvenog tržista, svaka kompanija i pojedinac podležan je komparativnom publicitetu, koji počinje da dominira. Npr., kroz razne društvene mreže, bivamo izloženi tržištu pogleda, i svi se besumučno trudimo da se predstavimo u što boljem izdanju. Na neki način upravo sa svim tim informacijama i tehnikom kojoj smo okruženi, bivamo i modelovani, a samim tim i kontorlisani.

Kao što svaki period, epoha, era oblikuju stanovništvo u određenom kontekstu, tako i urbani život i informaciono društvo ostavljaju snažni trag na svakog pojedinca. Na neki način svet spontanog života je iza nas, usled tehnonauke. Svi smo u neprestanoj trci za slobodom i progresom. Snažno tržiste i individualizam su na snazi, dok tradicija, stabilnost i sigurnost posustaju. Možemo reći da živimo u vremenu savremene renesanse jer se neprestano probijaju granice.

foto: twobee at FreeDigitalPhotos.net