tabla dimenzije su 210x100cm akril i kreda na platnu.

Dejan Atanacković :”Šest priča o zaustavljanju vremena”

Vizuelni stvaralac, pedagog i odnedavno zapaženi pisac, Dejan Atanacković se predstavlja u prostoru Galerije Haos serijom radova naslovljenih “Šest priča o zaustavljanju vremena”.

Izložbu otvara, naš ugledni književni stvaralac dr Mihajlo Pantić –u utorak, 23. aprila u 20h.

I ovoga puta nas Dejan Atanacković vodi kroz razne prostore imaginacije stvarajući začudne svetove, ne samo inverzije normalnosti, nego i zavirivanja u podsvest, gde se traga za utočištem ili odgovorom, objašnjenjem sukoba između progresa i ludila, bacanjem svetla na dogovor koji ponekad čine razum i glupost.

“Nijedan moj likovni rad nije lišen teksta – ističe autor ove postavke i dodaje – uvek je u svemu postojala naracija. Sada se usuđujem da kažem da se, eto, u tim poslednjim radovima, uključujući i priču iz koje je kasnije nastao roman Luzitanija, tekst oteo kontroli i postao dominantan. Kroz njega sam nastavio da se bavim nekim važnim vizuelnim principima, te tako tekst za mene predstavlja samo jedan drugačiji način za formulisanje tj. stvaranje slika”.

O radovima Dejana Atanackovića dr Irina Subotić piše: Postavka radova Dejana Atanackovića u galeriji Haos spada u transdisciplinarne izložbe. Umetnikove instalacije – praćene autorskim tekstualnim odlomcima, sa pojedinačnim ili skupnim delima, s fotografijama, fotomontažama i video projekcijama – evociraju muzejske postavke o fragmentima života na koje se posredno oslanjaju…O toj dubokoj sponi umetnikovog likovnog i književnog stvaranja govori niz elemenata koji upućuju na složen kreativan postupak u kojem je teško ustanoviti prvobitan podstrek, veliki prasak, prapočetak, i s preciznošću reći koji medij odnosi prevagu. Celina Atanackovićevog stvaralaštva ukazuje da su već njegovi rani radovi bili obeleženi dubokim humanističkim diskursom i nikad detaljno ispričanim pričama, već samo nagoveštajima onoga što on i danas vizuelizuje, pretvarajući nematerijalne elemente u opipljve činjenice. Prepoznajemo fatalističke metafore o efemernosti vremena, njegovom zaustavljanju,bolnom protoku, nestajanju i definitivnom odlasku – o smrti… Ali i o nastojanjima da se tom fatalizmu čovek usprotivi i da istraje u svojoj veri u mogućnost trajnosti, pa i večnosti…