ZOZ 4150 preview.jpeg

Slobodan Trkulja: Iza ostvarenja svakog čoveka uvek postoje tragovi nečije ljubavi

Šta nam to grupa Balkanopolis priprema za naredne dve decenije, saznaćemo 25. novembra u Sava Centru od 20h, kada ćemo zajedno sa njima proslaviti prvih 20 godina njihovog muzičkog postojanja. Svoj jubilej,  ovi majstori pop-rok spektakla, prepoznatljivog simfonijskog i epskog zvuka, obeležiće predstojećim koncertom naziva “Balkanopolis 2.0”. Od njihovog osnivača, multiinstrumentaliste, pevača i kompozitora, Slobodana Trkulje otkrivamo kako je proteklo vreme promenilo i njega i muziku, i kako je najveći uticaj, na tom razvojnom putu, od svega imalo baš očinstvo:

[question]Kada se osvrnete na protekle dve decenije postojanja Balkanopolisa, šta je prvo na šta pomislite? Koja je to emocija? Misao? I zbog čega je tako?[/question]

[answer]Slobodan: Kakvo neverovatno putovanje i avantura. Gde smo sve bili, kakvu smo muziku svirali i kakvu smo energiju stvarali. Mi već dvadeset godina putujemo po svetu i širimo lepotu naše muzike koncertima čija energija ostaje godinama posle. I imam utisak kao da smo tek počeli a toliko je toga već iza nas.[/answer]

[question]Kažete da se Vaša muzika promenila od kada ste postali otac. Koliko roditeljska ljubav, odnosno ta dečja koju on dobija zauzvrat menja perspektivu i zrelost čoveka, muzičara?[/question]

[answer]Slobodan: Ta dečija ljubav menja sve. Vraća vas tačno na mesto gde treba da budete. Učim od dece svaki dan kakav čovek treba da budem, kako da se radujem, kako da volim. Deca su najveći učitelji i istovremeno najveći učenici. Te dve suprotnosti kod njih žive u savršenoj harmoniji, ne znaju ništa o životu a sve što treba znaju. Menjaš se a da i ne znaš da si se promenio. Duško Radović je dobro rekao da pre potrage za srećom treba da proverimo da nismo već srećni, jer je sreća uglavnom, mala i jedva vidljiva. Deca je vide i kroz njih razumem život na potpuno drugom nivou. [/answer]

[question]S obzirom na to da ste sami naučili da svirate prvi instrument sa deset godina, koliko je bitno da na vreme prepoznamo talenat i da ga podržimo kao roditelji, ili kao muzičari pedagozi? Kakav je Vaš stav prema tome generalno, a kakav kao oca, prema Vašim ćerkama?[/question]

[answer]Slobodan: Dete treba inspirisati a ne terati. Moji roditelji me nikada nisu terali da sviram. Od oca sam nasledio talenat a inspiraciju sam dobio od dva divna čoveka koji su vodili folklorni ansambl u Novom Sadu, od Milorada Lonića i Ivana Saboa. Tačno su znali kako da me usmere i daju podstrek. Tih prvih deset godina su bile presudne, da ste me samo videli. Stalno sam bio kao uključen u struju, nikad mi nije bilo dovoljno muzike, svirao sam satima i posle proba. Moju ljubav prema muzici su hranili snimcima tradicionalne muzike sa gajdama i kavalima i hranili vuka u meni. Pomogli su mi da nađem radost i na tome sam im beskrajno zahvalan. Često kad vidimo ”uspešnog i ostvarenog” pojedinca mislimo da je samo on zaslužan za svoj uspeh. Iza rasta i ostvarenja svakog čoveka uvek postoje tragovi nečije ljubavi. Bilo kroz porodicu, bilo prijatelje ili ljude koje je sreo na tom putu. Lični trud se podrazumeva ali Ljubav je odnekud morala da dođe. Niko nije sam stasao i razvio talenat sam od sebe. Ćerkama se trudim da prenesem radost života i osećaj odgovornosti, da sve rade savesno. Ali da pri tom nikako ne gube radost. Te dve osobine treba zadržati kroz ceo život i moj je zadatak da ih tako usmeravam. [/answer]

[question]Rekli ste u jednom intervjuu:”…svaki zvuk koji stvorimo nalazi svoje mesto u ljudima i postaje deo njih, prožima ih i sve nas spaja na neverovatan način. Ako vam ovo zvuči suviše poetično, onda niste bili na koncertu Balkanopolisa…” Nakon dvadeset godina, da li osećate još jaču vezu sa publikom, koliko ima onih vernih, a koliko nove, mlade publike?[/question]

[answer]Slobodan: Veza sa publikom je nikad jača i raste iz dana u dan. Vernih ima mnogo, dolaze na sve koncerte, i iako ih ne znam lično, imam utisak kao da smo prijatelji već decenijama, jer izlazimo na ista mesta. (smeh) Mlade publike ima baš mnogo, dolaze iz svih krajeva, i u njihovim očima uvek vidim veliku radost. Ljude koji dolaze prvi put uvek prepoznaš, jer izgledaju kao da ne znaju šta ih je snašlo. Posle obavezno dođu opet. Energija Balkanopolisa nas sve okuplja i spaja.[/answer]

[question]Po čemu će predstojeći koncert biti drugačiji u odnosu na druge, s obzirom na jubilej? [/question]

[answer]Slobodan: Iskreno, pripremamo energetsku bombu za 25. novembar. Ići ćemo opet korak dalje i pomeriti granicu, ovaj put u malo drugačijoj zvučnoj postavci, na način na koji neke pesme još nismo izvodili. Sviraćemo muziku iz svih perioda, neke pesme koje dugo nismo svirali uživo ali i nove pesme – premijerno. Balkanopolis uvek prvo publiku obraduje novim materijalom pa tek onda pesmu puštamo u etar. Ovo je jubilej koji ćemo proslaviti na poseban način, i njime najavljujemo novo poglavlje. Zato je koncert i nazvan Balkanopolis 2.0. Nova i drugačija verzija Balkanopolisa za sledeće dve decenije.[/answer]