16423178 1295612227171530 2112262875599706376 o

„Žene DADE – Jedna moguća izložba“

U četvrtak 22. marta 2018. godine sa početkom u 20 časova DAH Teatar International izvešće pozorišnu instalaciju „Žene DADE – Jedna moguća izložba“ u Muzeju savremene umetnosti na Ušću.

Dadaizam je začet uoči Prvog svetskog rata iz potrebe umetnika da se suprotstave ratu i nasilju. Dadaizam kao umetnički pokret posebno nam se obraća danas kada, na žalost, vidimo toliko sličnosti sa tim vremenom.Dadizam nije imao program; bio je protiv bilo kakvog programa. Jedini program dadaizma bio je da ne postoji nikakav program i upravo je taj smeo stav dao pokretu eksplozivnu i eklektičnu moć, koja se širila u svim pravcima, oslobođena od estetskih i društvenih ograničenja.

Pozorišna instalacija predstavlja omaž umetnicama dadaizma koje su učestvovale u kreativnom otporu ovog umetničkog pokreta jednako kao i njihove muške kolege, ali njihov doprinos nije u potpunosti prepoznat. „Žene DADE – Jedna moguća izložba“ postavlja pitanje zastupljenosti umetnica, da li se do danas nešto promenilo i kolika je naša odgovornost, ali i da li mi danas “delamo i najmanje moguće da bismo zavrteli svet u drugom pravcu”?

Umetnice Dadaizma su stvarale zajedno sa svojim kolegama i uspostavile su po prvi put neke umetničke pojmove. Tako je Hana Hoh zaslužna za razvoj kolaža i fotomontaže u dvadesetom veku. Emi Henings je zajedno sa Hugom Bolom osnovala Kabare Volter u Cirihu, ali se u istorijama umetnosti ona ne pominje kao neko ko je postavio temelj ovom umetničkom pravcu. One su pomerale granice slobode u svim oblastima, ne samo u umetnosti. Ipak, njihova imena se još uvek najčešće spominju u odnosu na njihove funkcije kao ljubavnice, žene, sestre. U ovom trenutku, ova tema je važna i za naše društvo, jer je neophodno stvoriti prostor za još veću vidljivost umetnica na srpskoj umetničkoj sceni, koje svojom umetnošću i radom dorpinose razvoju i vidljivosti naše kulture, ali su one same nevidljive i neprepoznate od strane našeg društva.

“(…) jeza rata koja lebdi nad ovom predstavom, kao i nad dadaistima onda, kao nad nama sada, kao nad svima nama manje ili više u svim vremenima, dok je vremena. Ali otuda i nada, da istorija nije samo nasilje i zlo, nego često pruža i primere dobra, one istinske ljudske snage; a na nama je da odlučimo – koja će od tih istorija biti „naša“. Nešto je ipak i do nas, koliko god nas razuveravali, nije sve slepa sudbina i još sleplja sila, nije sve pravo jačeg, bešnjeg i brojnijeg.” Vladimir Kolarić, pisac, teoretičar filma i umetnosti

“Tokom rada na predstavi, imala sam doživljaj da doslovno mogu bilo šta da izmaštam. Bila mi je data sloboda kreiranja i korišćenja sredstava izražavanja bez ikakvog ograničenja, po principu ‘Sve sto sam ikada želala da uradim na sceni, mogu sada!’. U isto vreme nisam morala da napravim nikakav ustupak ili kompromis. Uz montažu i vođstvo rediteljke, uspevala sam da ostanem usmerena ka onom što je zaista zamišljeno kao ideja i poruka čitave predstave, i da ostanem ‘na putu poente’ uz neizmerno uživanje.”

Ivana Milovanović, glumica

Performans će biti izveden u okviru aktuelne izložbe Sekvence. Umetnost Jugoslavije i Srbije iz zbirki Muzeja savremene umetnosti i to u delu postavke gde su predstavljene istorijske avangarde.

DAH Teatar (osnovan 1991. godine) je nezavisna profesionalna pozorišna trupa koja traje i stvara u kontinuitetu više od četvrt veka u Srbiji i internacionalno.  Programi podrazumevaju kreaciju i produkciju dela iz oblasti savremene scenske umetnosti visokog umetničkog kvaliteta sa misijom da, kroz posvećen timski rad i smelu pozorišnu umetnost, provocira, inspiriše i podstiče ličnu i društvenu transformaciju.

“DAH Teatar je jedna od najatraktivnijih i najuticajnijih savremenih trupa u istočnoj Evropi.”
Dr Vesela Varner (Vessela Warner) , profesorka drame na univerzitetu Alabama, SAD (DAH Theatre: A Source Book, 2016)

“Gledao sam njihove predstave koje slave život. Razmišljam o hrabrosti, dostojanstvu, istrajnosti, umjetničkoj preciznosti i crnoj materiji, koji prevazilaze umetnost. (…) One su bile i još uvek su leptiri. Kao misteriju, posmatram ih kako sanjaju, kako odlepršavši kroz prozor lete pravo u Istoriju.”
Euđenio Barba, reditelj i osnivač Odin Teatra u Danskoj