trivundan dan ljubavi 730

Trivundan – Dan ljubavi

14. februar

U svim našim krajevima razvijen je kult svetog Trifuna. To se ponajviše vidi i iz naziva ovog sveca (Trifun, Trivun, Trivul, Triva, Tripun) kao i po njegovom nadimku Orezač i Zarizoj, dobijenog po tome što se njegov praznik dovodi u vezu sa orezivanjem vinove loze, odnosno kako kaže legenda, Sveti Trifunn je , režući vinograd, odrezao sebi nos. No, to je njegova narodska biografija.

[box]Životopis mučenika Trifuna je potpuno drugačiji od narodnog tumačenja. On se za života pročuo po svojim isceliteljskim moćima, zbog čega je u žestokom periodu progona hrišćana, bio izveden pred sud u Nikeji i posle strahovitog mučenja, odrubljena mu je glava 250. godine.[/box]

Sveti Trifun je krsno ime pojedinih rodova, a njegov dan je uzet u nekim naseljima za zavetinu (slavu celog mesta), a u nekima su tog dana održavane litije. Uglavnom su to naselja koja se prevashodno bave vinogradarstvom. Sva naselja u poznatim vinogorjima su praznovala Trivundan, koji je vinogradarska slava. Sve do Drugog svetskog rata, ovaj svetac je slavljen i kao esnafska slava mehandžija, koji su ga uzeli za svog patrona. Ova slava je poslednjih godina počela da se obnavlja, pa je danas sve više kafedžija koji je slave.

U narodu je mnoštvo običaja koje se povezuju sa Svetim Trifunom. Ovaj svetac je značajan kao zaštitnik ljubavi i devojaka. Po narodnom predanju, veliki grešnik Trifun, koji je ubio devedeset i devet ljudi, izdržavao je božju kaznu, koje će biti oslobođen kad prolista vrbov panj. Gajio je bostan i po kazni, svakom prolazniku davao je po lubenicu. Međutim, kad se jednog dana neki prolaznik, žureći, nije osvrnuo na Trifunov dar, Trifun se razljuti i ubije lubenicom čoveka. Očajan, jer je ubio stotog čoveka, vrati se, kad -panj prolistao! Naime, nesrećni čovek je bio silovatelj i žurio je da obljubi devojke. To je po narodnom shvatanju, neoprostiv greh, te se ovo ubistvo Trifunu nije moglo uzeti za zlo.

Dan ljubavi se u zapadnoj kulturi vezuje za praznovanje Svetog Valentina, koji važi za zaštitnika ljubavi. Sveti Valentin je bio rimski prezviter u III veku i veličanje njegovog lika i dela je veštačko i strano u pravoslavnoj kulturi. U drugoj polovini dvadesetog veka, jačanjem medija i komercijalizacijom praznika, Dan ljubavi se ušunjao i na ove prostore. Sveti Valentin je forsiran kao pomodarska novina, pripisivan mu je romantični oreol, kakav je imao i filmski ljubavnik Rudolf Valentino. Veliku važnost mu poklanjaju zaljubljeni parovi, naročito mlađi. Na taj dan, zaradi se ponajviše raduju cvećari, prodavci, kafedžije… Ljubav je zvanično dobila svoj dan u godišnjem kalendaru, iako bi trebalo da nam svaki dan bude posvećen ljubavi.

Neka 14. februar bude samo uvod u obnavljanje ljubavnih odosa koje bi trebalo da negujemo bez prestanka.

ilustracija: wiki