Rođenje deteta i narodni običaji

Ljudi su se oduvek plašili nečistih sila, nevidljivog koje napada i ugrožava čovekov život. Ime i odeća bili su mera ljudskog bića i zato su skrivana u slučajevima kada je pretila opasnost od nečiste sile. Verovalo se da smo joj najpodložniji u trenutku našeg dolaska na svet.

Nekada u primitivnim društvima, žena na porođaju i 40 dana posle, smatrana je nečistom i bila je izopštavana iz zajednice. Nije smela da dodiruje posuđe, hranu, vodu, niti je iko smeo da dođe u dodir sa njom. Zato joj je hrana dodavana štapom.

U vremenima kada je čovek bio primitivan, za tek rođeno dete smatralo se da je na granici između prirode i kulture. Zato ga nisu oblačili, već samo povijali.Za prvo povijanje korišćene su iznošene košulje oca ili majke.Tako se prikazivao periferni položaj deteta u odnosu na porodicu kojoj pripada. Dete je na krštenju od kuma dobijalo ime, a od kume košulju i na taj način je iz prirode prevođeno u svet kulture.

Kuvada je stari običaj koji je bio prisutan kod mnogih naroda u svetu, a negde traje i danas. Naime, da bi se skrenule zle sile sa majke i potomstva, otac je oponašao porodilju narednih 40 dana. Glumio je porođajne muke i previjao se od bolova. Žene su ustajale odmah posle porođaja. Nisu smele da kuvaju i diraju posuđe, ali sličnost između zemlje i žene, a to je da obe rađaju, odredila je da mogu da kopaju. U našim krajevima poslednji slučaj kuvade, odigrao se u Crnoj Gori krajem sedamdesetih godina prošlog veka.

Još jedan od običaja koji datira iz magijskog perioda jeste otklonjanje svakog čvora na košulji, kako ženskoj tako i muškoj, kako bi porođaj što lakše protekao.

Danas žena nije izopštena iz zajednice, i nestrpljivo se čeka njen povratak sa detetom iz bolnice. U njihovom odsustvu, običaj je da otac sa prijateljima i rodbinom podeli svoju radost. Na proslavi, drugovi i muški članovi familije, cepaju očevu majicu. Tada onaj koji kida, a želi potomstvo, uzima parče materijala („pelcer“) nadajući se da je on sledeći.

U periodu magijske komunikacije, u neposrednom kontaktu čoveka sa demonskim silama, on je morao biti neodeven. Kod nas je oružje i oruđe pravljeno u posebnim uslovima. Pravili su ga goli kovač i njegova žena u gluvo doba noći, a sve to zarad magijske zaštite.

Zbog svih tih običaja, pa i ovog poslednjeg koji nema veze sa rođenjem, ali ima sa golim telom i magijskom zaštitom, običaj cepanje košulje srećnog oca tumačimo kao olakšanje, sreću, prolazak opasnosti, zbližavanje i stapanje sa prirodom, spremnost za borbu protiv svega lošeg, moć i snagu čoveka. Svako slavlje simboliše teranje zla i ulazak sreće u dom domaćina. Zato slavite što duže uz pesmu i igru i neka vam je Živo i Zdravo!